O rodovima oblaka
Rodovi oblaka
Više o rodovima oblaka
Cirrus je visoki, vlaknasti oblak u obliku bijelih nježnih niti, uskih pruga ili krpa. Ima svilenkast sjaj. Toliko je tanak da ne baca sjenu i da sunčane zrake nesmetano propušta do tla. U smiraj dana, neposredno nakon Sunčeva zalaska cirusi mijenjaju bijelu boju u žutu, narančastu, ružičastu i konačno postaju sivi. U doba svitanja slijed boja je obrnut. Cirusi su sastavljeni od sitnih ledenih kristala, dovoljno laganih da ih zračne struje održavaju u slobodnoj atmosferi. Oni nikad ne daju oborinu. Javaljaju se za lijepog vremena i na rubovima atmosferskih fronti. Isto tako javljaju se kod Cumulonimbusa incusa, odnosno njegov nakovanj pri širenju na donjem rubu inverzionog sloja ili tropopauze stvara Cirruse. Nakon raspada Cumulonimbusa incusa, Cirrusi još mogu živjeti neko vrijeme.
Cirrocumulus je vlaknast, grudast oblak čiji su elementi u obliku sitnih grudica, pločica, saće ili mreže; širina njegovih elemenata je manja od 1°, te elemente možemo prekriti sa jagodicom jednog prsta, nastaju u čistom zraku. Osim u većem sloju, cirokumulus se javlja i u manjim skupinama. Obično se cirokumulus nađe zajedno s cirusima i cirostratusom. Kao i oni, sastavljen je od ledenih kristala, ne daje oborinu i ne sprečava prolaz Sunčevoj svjetlosti. Oni večinom putuju ispred tople ili iza hladne fronte.
Cirrostratus je vlaknast, slojevit oblak koji prekriva dio neba ili cijelo nebo, to je oblak koprenastog glatkog izgleda. Cirrostratus se sastoji od ledenih kristala. Može se javiti u obliku vlaknastog vela u kome se naziru fine brazde, tako da izgleda kao magličasti veo. On je vrlo tanak pa ne zaklanja Sunce, osim ako se ono ne nalazi nisko na horizontu. U tankim Cirrostratusima se često opaža optička pojava halo-a; katkad je veo Cirrostratusa toliko tanak da je halo jedini znak njegova prisustva. On je značajan zato što prethodi toploj fronti. Cirrostratus nastaje spajanjem Cirrusa ili elemenata Cirrocumulusa; također može nastati i padanjem ledenih kristala iz Cirrocumulusa. Javlja se zbog stanjivanja Altostratusa i širenja Cumulonimbus-ova nakovnja. Nikada ne daje oborinu, ne baca sjenu, podnica se nalazi na visini od 5-7 km, katkad na 10- 12 km.
Altocumulus se obično pojavljuje u skupinama nepravilnih oblačića u obliku bijelih ili djelomično osjenjenih krpa, okruglih i okrnjenih pločica, ili većih gruda nepravilno rasutih po nebu, slično stadu ovaca, zbog čega ih i narod zove velikim ovčicama. Katkad su elementi poredani u valove, brazde, pruge ili redove. Najčešće sloj altokumulusa nije cjelovit, pa se između pojedinačnih oblaka vidi nebesko plavetnilo, a kroz rubove elemenata sja Sunce. Samo su srednji dijelovi oblaka gušće i deblji i zato su zasjenjeni pa izgledaju sivi i tamniji. Ako su altokumulusi tanji, može se vidjeti optička pojava vijenca ili korone, a katkad i svjetlucanje rubova oblaka u lijepim pastelnim bojama (žućkasto, crvenkasto, plavkasto), tkz. irizacija.
Altokumulus je sastavljen od kapljica. Pri niskim temperaturama, u većim visinama, to su prehladne kapljice. Katkad se one zalede. Oborina iz altokumulusa ne pada.
Altokumulus je sastavljen od kapljica. Pri niskim temperaturama, u većim visinama, to su prehladne kapljice. Katkad se one zalede. Oborina iz altokumulusa ne pada.
Altostratus je uglavnom jednoličan sloj sivkaste boje, koji potpuno ili djelomično prekriva nebo. Taj je oblačni pokrivač uvijek dovoljno tanak da se kroza njega nazire položaj sunca ili mjeseca, kao kad se upaljena žarulja gleda kroz mliječno staklo. Altostratus najčešće nastaje laganim dizanjem velikih slojeva zraka na dovoljno veliku visinu. Također može nastati debljanjem Cirrostratusa ili stanjivanjem Nimbostratusa. Ponekad nastaje od sloja Altocumulusa, odnosno kada iz njega pada virga. U tropskim krajevima nastaje širenjem srednjeg ili gornjeg djela Cumulonimbusa. Javlja se večinom u sklopu oblačnog sustava atmosferskih fronti ili pri advekciji topijeg zraka po visini.
Siva ili bjelkasta krpa, pokrivač ili sloj oblaka koji gotovo uvijek ima tamnih dijelova, sastavljen je od pločica i valjaka koji nisu vlaknasti i koji mogu biti spojeni. Stratocumulus se sastoji od vodenih kapljica koje su, ponekad, praćene kišnim kapima, snježnim kristalima i pahuljama. Najčešće se javlja u obliku sloja sastavljenog od elemenata sličnih onima kod Altocumulusa, ali na manjoj visini pa izgledaju veći. Elementi imaju oblik paralelnih valjaka, tako da se između njih jasno vidi nebo. Slojevi Stratocumulusa se mogu vidjeti na dva ili više nivoa. Njegova prozirnost jako varira, tako da se Sunce kroz njega može, a i ne mora vidjeti. Debljina mu je od nekoliko desetaka metara do nekoliko stotina metara, ponekad i 1-2 km. Daje oborine: virgu, slabu kišu, snijeg i soliku.
Sivi oblačni sloj dosta jednolike podnice. Katkad se pojavljuje u obliku čupavih krpa. Stratus je uglavnom sastavljen od sitnih vodenih kapljica, ali na vrlo niskim temperaturama u sebi može sadržavati sitne čestice leda. Kada je gust i debeo u sebi sadrži kapljice kiše, ledene prizmice i zrnat snijeg. Najčešće se javlja u obliku sivoga sloja , magličastog i dosta jednolikog izgleda. Ponekad je toliko tanak da se kroz njega vidi sunce ili mjesec. Stratus se često javlja u spojenim dijelovima ili u obliku čupavih krpa. Dimenzije i prozirnost su mu vrlo promjenjivi. Slojeviti Stratus nastaje ohlađivanjem prizemnog sloja zraka zbog emisije dugovalnog zračenje (hladni dio godine). Stratus u krpama nastaje zbog raspadanja slojeva Stratusa. U toplom djelu godine nastaje zbog zagrijavanja Zemljine površine ili povećanja brzine vjetra; odnosno zbog advekcije hladnog zraka sa strane. Daje oborinu: rosulju, snijeg i zrnat snijeg.
Sivi oblačni sloj, često taman.
Nimbostratus je kišni oblak u sastavu oblačnog sustava atmosferske fronte. Iz Nimbostratusa pada dugotrajna jednolična kiša ili snijeg slabog ili umjerenog intenziteta, ali nikada pljusak. Baza mu, osim u slučaju slabe oborine nije vidljiva. Neki autori svrstavaju Nimbostratus u niske oblake.
Nimbostratus najčešće nastaje laganim dizanjem prostranih vertikalnih slojeva zraka na dovoljnu visinu. Također može nastati i debljanjem Altocumulusa, Altostratusa i Stratucumulusa. Ponekad nastaje širenjem Cumulonimbusa i Cumulusa.
Debljine je 2-3 km, kada je uspravno razvijen 6-7 km. Daje jaku kišu ili snijeg, prehladnu kišu i sugradicu.
Nimbostratus je kišni oblak u sastavu oblačnog sustava atmosferske fronte. Iz Nimbostratusa pada dugotrajna jednolična kiša ili snijeg slabog ili umjerenog intenziteta, ali nikada pljusak. Baza mu, osim u slučaju slabe oborine nije vidljiva. Neki autori svrstavaju Nimbostratus u niske oblake.
Nimbostratus najčešće nastaje laganim dizanjem prostranih vertikalnih slojeva zraka na dovoljnu visinu. Također može nastati i debljanjem Altocumulusa, Altostratusa i Stratucumulusa. Ponekad nastaje širenjem Cumulonimbusa i Cumulusa.
Debljine je 2-3 km, kada je uspravno razvijen 6-7 km. Daje jaku kišu ili snijeg, prehladnu kišu i sugradicu.
Odijeljeni oblaci, općenito gustih i oštrih obrisa, koji se razvijaju uspravno u obliku humaka, kupola ili tornjeva. Pripada najljepšim oblacima.
Cumulusi su sastavljeni od vodenih kapljica; ledeni kristali se formiraju u dijelovima oblaka u kojima je temperatura niža od 0 °C. Cumulusi se istovremeno mogu nalaziti u različitim dijelovima stadija vertikalnog razvoja. Ponekad se Cumulusi javljaju u obliku malih oblaka sa iskidanim rubovima, njegov izgled se neprestano i vrlo brzo mijenja. Ponekad su raspoređeni u redove, približno paralelno sa smjerom vjetra (ulice oblaka).
Cumulusi nastaju pod utjecajem konvektivnih struja, koje se javljaju kada se temperatura u atmosferi dovoljno smanjuje s visinom. Do smanjenja temperature može doći zbog: zagrijavanja Zemljine površine Sunčevim zračenjem, neprekidnim zagrijavanjem donjih slojeva hladnoga zraka prilikom prelaska preko tople površine. Debljine je nekoliko desetaka do nekoliko stotina metara, razvijeni Cumulusi su debljine od 2-5 km. Veliki Cumulusi daju ponekad kišu u obliku pljuska, osobito u tropskim krajevima. Za razliku od Cumulonimbusne oborine, kod Cumulusa ona nije popraćena grmljavinom ni sijevanjem. Ako neprestano rastu mogu izrasti u olujan oblak Cumulonimbus.
Cumulusi su sastavljeni od vodenih kapljica; ledeni kristali se formiraju u dijelovima oblaka u kojima je temperatura niža od 0 °C. Cumulusi se istovremeno mogu nalaziti u različitim dijelovima stadija vertikalnog razvoja. Ponekad se Cumulusi javljaju u obliku malih oblaka sa iskidanim rubovima, njegov izgled se neprestano i vrlo brzo mijenja. Ponekad su raspoređeni u redove, približno paralelno sa smjerom vjetra (ulice oblaka).
Cumulusi nastaju pod utjecajem konvektivnih struja, koje se javljaju kada se temperatura u atmosferi dovoljno smanjuje s visinom. Do smanjenja temperature može doći zbog: zagrijavanja Zemljine površine Sunčevim zračenjem, neprekidnim zagrijavanjem donjih slojeva hladnoga zraka prilikom prelaska preko tople površine. Debljine je nekoliko desetaka do nekoliko stotina metara, razvijeni Cumulusi su debljine od 2-5 km. Veliki Cumulusi daju ponekad kišu u obliku pljuska, osobito u tropskim krajevima. Za razliku od Cumulonimbusne oborine, kod Cumulusa ona nije popraćena grmljavinom ni sijevanjem. Ako neprestano rastu mogu izrasti u olujan oblak Cumulonimbus.
Krupan i gust oblak znatne debljine u obliku planine ili golemih tornjeva. Barem djelomično je njegov gornji dio obično gladak, vlaknast ili prugast i gotovo uvijek plosnat ovaj dio se često širi u obliku nakovnja ili velike perjanice. Pod podnicom ovog oblaka koja je vrlo tamna ima često niskih čupavih oblaka spojenih s njom ili ne i katkad oborine u obliku virge. Cumulonimbus je sastavljen od vodenih kapljica i naručito u gornjem dijelu od ledenih kristala. On također sadrži velike kišne kapi, snježne pahuljice, sugradicu ili krupna zrna tuče. Vodene kapljice i kišne kapi mogu biti prehladne. Horizontalne i vertikalne dimenizije Cumulonimbusa tako su velike da se karakteristični oblici oblaka kao cjeline vide tek kad se oblak promatra iz daljine. Kad se oblak nalazi točno iznad promatrača ili gotovo iznad njega ne moľe se uočiti gornji dio Cumulonimbusa, ali se prepoznaje po vrlo tamnoj bazi, grmljavini, pljuskovima i tuči. Cumulonimbusi se mogu javiti pojedinačno, ali mogu biti poredani u neprekinut niz; tada sliče velikom zidu. Obično se Cumulonimbusi razvijaju iz velikih i jako razvijenih Cumulusa procesom neprekidnog razvitka. Uvjeti za nastanak Cumulonimbusa slični su onima koji su povoljni za razvitak Cumulusa. Ponekad se mogu razviti i iz Altocumulusa ili Stratocumulusa čiji gornji dijelovi imaju oblik tornjeva. Također mogu nastati i pretvorbom ili razvitkom Altostratusa i Nimbostratisa. Zimi je debljine 3-5 km, a ljeti od 8-10 km (maksimalno do 15 km). Daje električne pojave sijevanja, munje i grmljavine. Od ostalih pojava značajno je jako zaleđivanje, turbulencija, udari vjetra, tornada i uragani, te vidljivost koja može biti manja od 10 m. Daje i oborinu: virgu, pljuskove kiše, snijega, prehladne kiše, solike, sugradice i tuče. Cumulonimbus je najznačajniji oblak koji se pojavljuje u atmosferi, goleme je energije uzročnik je mnogih procesa.
Cumulonimbusi su najčešći u kasno proljeće i ljeto, za vrijeme sparina i vrućina.
Cumulonimbusi su najčešći u kasno proljeće i ljeto, za vrijeme sparina i vrućina.
Vrste oblaka
Primjeri svih vrsta oblaka su kraj teksta sa desne strane.
Oblaci koji bar u jednom dijelu na svojoj gornjoj strani imaju kumuluse u obliku malih kula, sto im najčešće daje zupčast izgled. Ove male oblačne kule, od kojih neke imaju visinu veću od sirine, međusobno su povezane zajedničkom bazom tako da izgledaju kao da su svrstane u nizove. Castellanusni karakter je naročito uočljiv kada se oblaci promatraju sa strane. Ova karakteristika se javlja kod rodova Ci, Cs, Ac, Sc.
|
Oblaci u obliku leća ili badema, često veoma izduženi i obično sa jasno ocrtanim konturama. na njima se katkada pojavljuje irizacija. Ovi oblaci se najčešće pojavljuju u oblačnim formacijama orografskog porijekla, ali također mogu se pojaviti i iznad predjela bez izrazitog reljefa. Ova karakteristika se javlja kod rodova Cc, Ac, Sc.
|
Cumulonimbus koji uglavnom u svom gornjem dijelu ima jasno izražene cirusne dijelove izrazito vlaknaste strukture, često u obliku nakovnja, perjanice ili razbarušene kose. Cb cap je obično praćen pljuskovima ili grmljavinom, često sa udarima vjetra, i ponekad i tučom. U njemu se često javlja vrlo jasna virga.
|
Podvrste oblaka
Oblaci u vidu širokih, paralelnih traka, ili raspoređeni u paralelne trake koje zbog perspektive izgledaju kao da konvergiraju ka jednoj točki na horizontu, ili oblačne trake prelaze preko cijelog neba, ka dvjema suprotnim točkama na horizontu, nazvanim “točkama radijacije”. Ova karakteristika se javlja uglavnom kod Cirrusa, Altocumulusa, Altostratusa, Stratocumulusa i Cumulusa.
|
Oblaci u vidu banaka, pokrivača ili slojeva, obično dosta tankih, koji se odlikuju prisustvom manje ili više pravilno raspoređenih vedrih otvora kružnog oblika od kojih mnogi imaju iskrzane ivice. Oblačni elementi i vedri međuprostori često su raspoređeni tako da podsjećaju na mrežu ili pčelinje saće.
|
Dodatne vrste
Dopunske vrste
Oblak pratiitelj malih horizontalnih razmjera u obliku krpe ili kapuljače; ovaj oblak se pojavljuje iznad, ili se stapa sa gornjom površinom kumulusnog oblaka, koji često uranja u njega. Dosta često se može vidjeti nekoliko pileusa jedan iznad drugog. Pileus se pojavljuje uglavnom uz Cumuluse i Cumulonimbuse.
|